SOKAK

Dok tijelo nesigurnim koracima ide

preko ovog mosta nadanja

slike pred očima nekad i sad se vide

sa ovog mosta što razdvaja pravdu od stradanja.

A tamo desno je ulica stara

gdje život živješe svak

i pogled sad sjećanje para

jer tamo je Sokak.

Korak za korakom niže se sada

dok sunce hita u kolijevku svilenu

osjećam mirise moga grada

i vrelu kiflu Ćiminu.

Mekanu poput mjesečine

i slatku kao med

ja volim okus kifle Ćimine

čekanje, i dug red.

No, misli plivaju dalje

tamo je Kazablanka

što primaše u svoje ralje

moju raju, na dernek do uranka.

Sokak je bio i bit će

bez obzira na sve

jer nova zora sviće

vraćajuć' tebe u njega

živote.