U SPOMEN BRATU

Oprosti majko

što u nedjelju na mezar ti ne dođoh

i ne kleknuh kraj uzglavlja tvog

kraj čela u cvijeće obraslog

suzama mojim topljenim

riječima mojim njegovanim.

Oprosti majko

što Fatihu ne ču sa usana mojih

oprosti molim te.

Znam da ćeš oprostiti

jer suzu sam svoju morao pustiti

nad drugom najboljim

riječi sam svoje Fatihe morao njemu pokloniti.

Svom drugu

svom bratu.

Sjećaš se majko Damira

njega si mlijekom svojim dojila

i mada nije bio meso tvoga tijela

kao mene voljela.

Ubio sam ga majko !

Ubio sam.

Prvi i jedini put.

Njega.

Brata svoga.

Zbog čega majko

reci mi da li znaš ?

Ti si nas istim mlijekom pojila

istim pjesmama san na oči dozivala

u istu kolijevku stavljala

da zajedno snivamo o obilju, sreći

o majko

da li ću ikad moći stati naspram sebe i reći :

Čovjek si.

Ubio sam.

Da li to pravi čovjek smije ?

znam vremena su ratna i nije kao prije 

ali ubio sam.

Ubio rođena brata.

O, zašto je kroz zid uvijek htio glavom

zašto se uvijek htio kititi nekom slavom

i uvijek biti protiv svih ?

Zašto protiv mene

brata rođenog.

Zašto ?

Majko ako ti se ponekad javi

pitaj ga

jer to ZAŠTO mi razdire um

moje sunce je izgubilo sjaj

okolo mene vječna je tama

zašto o majko zašto ostaviste me sama ?

Majko ja znam

crno ispod nokata svojih si dala

za NAS

da bi nas ljudima zvala

o zašto nisi tu

ti uvijek si znala spojiti nas s  ljubavlju.

Ne mogu više ovako

ne mogu

o Bože zašto on nije ubio mene

srce je moje prepuklo majko

o zašto nisi tu

da spustim glavu u krilo tvoje

da mi rukama nježno miluješ kose

o zašto mi misli samo zle slutnje nose

i nose i nose…

NE !

Stanite

ja nisam kriv

zašto sam pucao

zašto se borio da budem živ

život je patnja od smrti gora

o Bože zašto se umrijeti tek na kraju mora ?

Pitam se majko

da li ću moći na mezar mu otići

sklopiti ruke nad mislima svojim

i reći :

Brate ubio sam sebe

Jer bez tebe ni ja ne postojim.