Svi smrti svojoj prkose (ENIZU)

Gledam njegove ruke 

što beživotno vise

slušam tihe jauke

što nesvjesno niz grlo klize.

Gledam ta smeđa nosila

u kojima provodi zadnje sate

slušam zvuk koji ga pokosi

i zvižduk granate za nama poslate.

Gledam ljude koji ga nose

nesvjesno, lako,

svi smrti svojoj prkose

jer znaju da vrijedi umrijeti tako.

U rukama držim njegovu glavu

i osjećam jezivu toplinu krvi

u bolu svome teško se držim

o, bože zašto je on prvi.

Gledam njegove plave oči

koje lagano gube svoj sjaj

osjećam miris njegove krvi

koji donosi neizbježan kraj.

I tek sad znam

kako je teško gledati

da ti drug na rukama umire u tmini noći

a ti si jadan i bespomoćan

i ne možeš mu pomoći.

O zašto ovaj vihor rata

odnese nama druga

a Himzi brata?