UZALUD

I krv se proli

na cesti strmoj, preplavljenoj dušom, čovjekom

ljudi to mnogo boli

kad sunce se gasi ponornicom rijekom.

Rijekom koja ide ispod 

ljudske časti i dostojanstva

i koja nosi sam izrod

ljudskog roda i čovječanstva.

Mi smo ovamo

al' mi smo i tamo

o ljudi kamo, kamo

mi srljamo?

U beznađe, propast, smrt

sami sebi mezar kopamo

da li je čovjek toliko škrt

jer pored sebe i djecu u njih trpamo.

I krv se proli

od metka rođena brata

ljudi to mnogo boli

a život se danas ne voli

da je od najsjajnijeg zlata.

I krv se proli

sad' je još dalje traženi spas

ljudi kako to boli

kad' brat na brata puca

pucao bi i na sve nas.