DANAS ZA SUTRA

Trave su se svijale pod naletom

i bježale prema krajnjem korjenu svjetla

jer koraci naši su pružali njihove zjene

mi smo hodali gordo.

Ogrezli u zločinu

hodali su na koljenima i laktovima

srasli sa usijanim metalom

mnogi su otišli u vlastitu crnu dolinu prostora.

Pred nama je bilo okrvavljeno postolje živih skeleta

i ptice su bile mrtve.

Okolo njih nebo je bilo okovano rojem čeličnih ptica.

Njihova nemoć je bila primamljiva 

kao ljubav

kao topao kutak

a mi

bili smo zaduženi da izvučemo srce sunca.