Taj zid tišine

Iza tebe prestaje svjetlost 

i zvijezde nestaju u tišini

jer oči tvoje govore šutnjom

a vjetar u gori pišti tvojim krikom.

Nisi kraj mene

al' si u meni

i svi su te prežalili

svi osim mene.

Još pamtim modre doline očiju tvojih

i bjelinu bisera u prekrasnu nizu.

U glavi mi se mješaju čudne slike

lađa snova mojih plovi prema srcu tvom

a ti mašeš, mašeš mi svojim pristankom

al' počinju kiše, nestaje svjetla

moja lađa se gubi u mraku

a ti, ti nestaješ.

I tražim te, tražim

al' nalazim samo ime tvoje

urezano u kamenu obraslog mahovinom

i zid tišine omeđen suzama tvojim.