JA NE ZNAM KO SI

Gledam te dok nepomično stojiš u svjetlosti

gledam te i osjećam u mislima svojim

pružaš mi ruku vjernosti i plačeš

plačem i ja, a ne znam ko si.

Drhti mi tijelo, nebo se lomi

lomi se staklo i vjera moja

u mislima mojim i ti se lomiš

predamnom stojiš

duša ti lebdi, a ne znam ko si.

Dotičem te prstima

rukom te milujem po dječijem licu

kosa ti drhti na svjetlosnoj sjeni

na toploj zemlji stojimo bosi

volim te vjernosti, a ne znam ko si.

Vjernosti moja neljubljena

što ruku vjernosti nudiš mi godinama

dotakni usne moje

dotakni nekog ko te sve više voli.