Eh, da mi je znati

Eh da mi je znati, da se neću vratiti

na prostore svoje,

da ću i dalje živjeti i patiti

život u stvari kao da je smrt.

Ako se nikad neću vratiti,

onda je ovo dio smrti moje,

ovaj tren, ovaj korak na odlasku,

onda se moram okrenuti i mahnuti

svemu što ostalo je iza mene.

Jer ona ostaje obojena u svijetlozeleno

a ja se okrećem i odlazim,

da li zauvijek, ili ne,

i slutim jedan vreli dah vjetra

što valove njene diže i nosi

samo sad bez mene,

jer ja se okrećem i odlazim

kroz procvale zrake svjetlosti

ulazim u duboki ponor mraka.

Sad svaki sat dug  je kao godina prije

a oni lete i lete

i svaki u sebi tihu prijetnju krije

život nam uzeli, a još uvijek prijete.