Eh, da mi je znati
Eh da mi je znati, da se neću vratiti
na prostore svoje,
da ću i dalje živjeti i patiti
život u stvari kao da je smrt.
Ako se nikad neću vratiti,
onda je ovo dio smrti moje,
ovaj tren, ovaj korak na odlasku,
onda se moram okrenuti i mahnuti
svemu što ostalo je iza mene.
Jer ona ostaje obojena u svijetlozeleno
a ja se okrećem i odlazim,
da li zauvijek, ili ne,
i slutim jedan vreli dah vjetra
što valove njene diže i nosi
samo sad bez mene,
jer ja se okrećem i odlazim
kroz procvale zrake svjetlosti
ulazim u duboki ponor mraka.
Sad svaki sat dug je kao godina prije
a oni lete i lete
i svaki u sebi tihu prijetnju krije
život nam uzeli, a još uvijek prijete.