SVAKOG TRENA JAUCI (Logorašima)

Svakog trena jauci

i pjesma vjetra u napuštenu srcu

nose nas kroz napuštene misli

i vidimo napuštene slike.

Sad smo nosači tuđih misli

plačemo tiho u nametnutom mraku

a imali smo život pun svjetla.

Gledamo kroz žicu zvijezde kako gasnu

i pitamo se je li i jedna naša

čekamo uz vapaj suton i malo mira

i proklinjemo dugo u noć prokletih 7 sati

jer tada bi odlazili i

svako za sebe skakao u rijeku bola

i postajali niko i ništa.