ONI SU MI GOVORILI

Kamen na kamen

lagano sasvim lagano

jer život se neprimjetno gradi

da bi bio čvrst i stamen

postoji pravilo nepisano

radi al' radi u nadi.

U nadi za bolje sutra

za život, za ljude

i ne pitaj šta je unutra

što razum i srce nude.

Svi kažu život je na lijevoj strani

negdje u srcu i okolo njega

al' meni ga neko brani

jer ubi ga nesnosne pakosti žega.

Jer zavist je svuda oko nas

u čovjeku, psu i vjetru čak

koji ne daju naš bezvrijedni glas

da čuje podjednako svak.

Čovjek je čovjekov najveći neprijatelj

uvijek su mi govorili

otac i mati – jednako dragi roditelji

oni koji su me stvorili.

Ako ne živiš ljudski

živjećeš pasiji život – rekoše mi oni

zbog toga živi kao čovjek

il život svoj nekom pokloni.

I radi kako hoćeš

al' ipak jedno znaj i pamti nas

jer jednom i ti doći ćeš

pod samrtnog vjetra talas.