Izgubljena mladost

Zbijeni u tami provodimo dane 

mjesece, godine

da li će vrijeme moći izbrisati rane

što naniješe nam sotone.

Jer život malo dalje od nas teče

jednostavno, lagano prolazi

iz dana u dan naše svjetlo se pretvara u veče

i starost neumitno dolazi.

Najbolji dani naše mladosti

u tmini su izgubljeni

naše ideje, nadanja i radosti

čežnjom su okruženi.

A mnogo toga smo željeli

ponešto sramno skrivali u sebi

imali i više no što smo  trebali

i mislili da niko ovo uradio ne bi.

Al' ipak nađoše se oni

što nikad željeli nisu nešto više

od onog što im se pokloni

dođoše, uzeše, ubiše.

I godine neumitno teku

jedna, i još jedna

u ponor tjeraju nepreglednu rijeku

gdje guši lagano se naša mladost čedna.

I nekad kad ove godine odu

i aveti rata budu i prođu

i mi mladi, a stari dočekamo slobodu

začuđeni bit ćemo kad starost i smrt po nas dođu.