Riječ ova moja

Ova riječ hrapava kao stijena uz okean

riječ gola

zgrčena kao pokisao miš

ova riječ što liči na udar groma

začeta u neimaštini

rođena u nesrećama

kraj sazrelih šljivika

pokraj lijepih pejsaža i prizora na njima

što privlače gustoću sunca i zadah znoja.

Riječ ova zaustavljena u grlu

krhka i nemoćna

odzvanja u prostoru zvukom groma

ova riječ stara kao groblja naša

kao ubistvo i ustalasano more.

Ova riječ zaustavljena na usnama

a opet slobodna kao ptica

u jedan ugao svjetlosti ulazi u tebi

i zauvijek ostaje tu

do tvoga loma

do tvoga kraja.

Slutim jednu riječ kao stijenu uz okean

riječ golu

skupljenu kao pokisao miš

jednu riječ što liči na udar groma.