Ostavio si me samu

Ostavio si me samu

kao uvelu granu bagremovu

eh

kad' bih mogla dozvati tvoj glas

da razbije ovu tamu

koja je ostala za tobom

jer puna je kuća bila s' tobom

puna

i svugdje su bile tvoje oči,

tvoj glas i tvoja pjesma

koja u neprohodnom kršu moje duše

usječe još jedan duboki usjek kojim plove moje suze.

Teške, majčinske

Najteže.

Grudi tvoje su utihle

a bile su mi zaklon od mnogih bura

još kad  bih se mogla pomaknuti

možda bih te dodirnula

jer te prepoznajem u jabuci, u vjetru

u dašku njegovom

jer još se duša moja nije pomirila

sa prokletom sudbinom.

Ostavio si me samu, kao granu bagremovu

istrgnutu u oluji života

sa žilama izvan zemljine hranjive utrobe

sa žilama osuđenim na smrt

jer ostavio si me samu

da gledam kako te odnose noći, 

kako te prašina prekriva.