Soba u suton (1972 - 1992)

1972. 

Suton se spušta nad naš grad

al' ovdje u sobi vrijeme je stalo

otac i majka čekaju sad

da i njih sunce obasja malo.

Plač.

Čudno je to zaista čudno,

pogledaj oko sebe dijete ludo

i vidjećeš… Suze i plač.

Otvori oči,

znam da su teške kao planine

hajde poskoči,

i hrabro u novi svijet kreni, jedini sine.

1992. 

Soba u suton

kovčeg u jednom kutu stoji,

i ponovo plač

jer jedini sin

više ne postoji.

Soba u suton

u kutu sjede uplakani, otac i mati

izgubljeni u ovom svijetu krutom

jer sunce je za njih prestalo sjati.